Belle Epoque (1992) online sa prevodom

Španjolska, 1931. Zemlja je oštro podijeljena između pristaša monarhije i republikanaca koji stječu sve veću popularnost u narodu. U takvim okolnostima Fernando (J. Sanz) želi izbjeći novačenje, te se zaputi u provinciju gdje se sprijatelji s postarijim dobrostojećim anarhistom Don Manolom (F. Fernán Gómez). Sretan što s nekim može podijeliti svoja politička gledišta, republikanac Don Manolo pruži gostoprimstvo agnostiku Fernandu, te se mladi dezerter posve udomaći u novoj sredini. Uz to, pozornost mu privuku Don Manolove četiri kćeri: najmlađa Luz (P. Cruz), njezina starija sestra Clara (M. Diaz-Aroca), lezbijka Violeta (A. Gil), te Rocio (M. Verdú) koja se namjerava udati za Juanita (G. Diego), sina mjesnog bogataša. Malo pomalo, Fernando započne veze sa sve četiri sestre... Ova romantična drama jedan je od najpoznatijih i najhvaljenjih španjolskih filmova devedesetih čemu je, uz vrlo dobre domaće i svjetske kritike, svakako pridonijelo i osvajanje Oscara u kategoriji najboljeg filma na neengleskom jeziku. I prije priznanja Američke filmske akademije ovaj je film redatelja i koscenarista Fernanda Truebe, cijenjenog i zbog svojih igranih (El Sueño del mono loco), i zbog svojih dokumentarnih filmova (Calle 54), stekao popriličnu popularnost u zemlji i inozemstvu. Razlog je tomu lepršava priča smještena u rane tridesete, koja efektno prepleće romantiku, politiku i humor dajući na primjeru jednog provincijskog mjestašca cjelovitu sliku španjolskih društvenih preokupacija u osjetljivom razdoblju uoči građanskog rata. Trueba pritom u prvi plan ističe obične ljude i njihove probleme, pa film uspijeva upravo ondje gdje su redatelj i njegovi scenaristi stavili naglasak, na svakodnevnim životnim stvarima kojih se na različite načine dotiču tzv. velike nacionalne teme. Trueba koketira s erotikom te s puno duha i dobronamjernog humora vodi svog junaka kroz intenzivna ljubavna i seksualna iskustva inzistirajući na slici španjolske provincije kao mjesta gdje su političke nesuglasice najžešće, a društveno licemjerje najuočljivije. Tomu svakako pridonose izvrsna fotografija i scenografija, te sjajna glazbena kulisa, pa je film doista lijep za gledanje i slušanje. U glavnoj je ulozi popularni španjolski glumac mlađeg naraštaja J. Sanz (Aventis, Amantes) koji je često nastupao upravo u Truebinim filmovima, dok najviše ocjene zaslužuje cijenjeni F. Fernán Gómez kao Don Manolo, višestruko nagrađivan u Španjolskoj i inozemstvu (Los lancos, Stico). Od četiri glumice u ulogama Don Manolovih kćeri, svjetski je poznata P. Cruz (Nebo boje vanilije, Sve o mojoj majci) kojoj je nastup u Truebinom filmu i otvorio vrata domaćim i međunarodnim projektima. Film je uz spomenutog Oscara, te britansku BAFTA-u, osvojio i 8 španjolskih nacionalnih filmskih nagrada Goya, uključujući i one za najbolji film, najbolju režiju, najbolji scenarij i najbolju glavnu žensku ulogu Ariadne Gil kao Violete.