Film nas na nežan, ali i surov i ironičan način uvodi u svet malog Mome i gospođe Roze, baveći se filozofijom življenja, odnosima među različitim narodima, ljubavlju, prijateljstvom, siromaštvom, starošću i nadom, gledanim očima jednog četrnaestogodišnjeg dečaka. Glavni junak, mali Arapin Momo, svoj “svesni” život započinje u prihvatilištu kod stare gospođe Roze. To nije obično prihvatilište jer se tu nalaze samo deca prostitutki, a gospođa Roza, stara Jevrejka, se nekada i sama bavila najstarijim zanatom na svetu i koja je preživela nemački konclogor.Ali bez obzira na nesrećne okolnosti mali Momo nas sa velikim optimizmom i objektivnošću upoznaje sa svojim prijateljima: gospođom Rozom, starim prodavcem ćilima, gospodinom Ćamilom, decom iz prihvatilišta i ostalim stanovnicima predgrađa Pariza na margini francuskog društva u drugoj polovini dvedesetog veka. Na isti način on priča o životu, sreći, Jevrejima, Arapima, Francuzima, crncima...Kroz Momino pripovedanje o stvarima i ljudima koji ga okružuju istovremo se provlači i filozofija, način razmišljanja ljudi sa margine, koji su od rođenja bili osuđeni na gubitke, patnju i težak život..