Besciljno lutanje, monotoniju i trivijalnosti svakodnevnog zivota glavnog protagonista, sto su i bitne tematske odrednice filma, Coppola je naznacila uvodnim, trominutim staticnim kadrom u kojem se Johnny besciljno vozi u krug – nigdje. pozicijom kamere perspektiva nam je ogranicena, a pri izlasku ferrarija iz kadra cujemo samo zvuk motora, sto sugerira repetitivnost, kontinuitet i tisinu. to je definirano i u zvucnoj podlozi, koja dobrim dijelom namece odredjeni ritam i biljezi temeljna emotivna raspolozenja.